subota, 16. veljače 2013.

Posljednja priča o tebi / Last story about you

Nešto što sam napisala prije par mjeseci i osvojila prvo mjesto na književnoj večeri. Svoje tekstove neću prevoditi na engleski jezik jer je zaista teško prenijeti emocije. Nadam se da ćete shvatiti. :)

Something I wrote a few months ago and won first place at the literary evening. I won't translate my essays into english because it's really hard to convey emotions. I hope you will understand. :)

Sanjala sam te noćas. Znaš, ovo je bio prvi put da te vidim nasmijanog. Prvi put da vidim ljepotu tvog lica kada se pomjeri svaka pora na njemu. Bio si sretan. Oči su ti sijale božanskom svjetlošću. Tvoje tijelo nije bilo u grču. Bio si veseo i razdragan. Ali znam da je to bio san. Znam. Jer stvarnost je drugačija. Tvoje lice nije nasmijano. Imaš hladan izraz lica sa kojeg je teško pročitati bilo koju emociju. Oči ti ne sijaju. Tako su tužne i snene da se sažalim svaki put kad se zagledam duboko u njih. Tvoje tijelo stoji mirno poput kipa. Zar sam takvog čovjeka zavoljela? Zar baš tebe koji nema mrvu ljubavi ni za koga? Ko si ti čovječe? Ko si ti što me gledaš tim ledenim pogledom? Ne gledaj me! Ne smrzavaj me! Pustio si me kao što se pusti propuštena šansa, sad me pusti da živim. Ali ne. Opet si tu. Vraćaš se poput lopova na mjesto zločina.Kriv si. Znaš da si kriv.Zašto opet vraćaš se? Nije ti mjesto tu. Ne vraćaj se! Ne vraćaj stare uspomene! Ne želim više pomisliti na tebe kada se sklope kazaljke u ponoć. Ne želim ti se osmijehnuti u prolazu kada te sretnem. Ne želim više pomisliti na tebe kada se na tren u noći probudim. Ne želim stare navike. 
Nisam te zaboravila. Još uvijek te se sjetim svakog 16. u mjesecu. Sjetim se one noći kada smo se upoznali. Nikada više nisam obukla crnu haljnicu koju sam nosila te večeri. Čak je i ona slutila nesreću. A to si bio. Moja, samo moja nesreća. Nikada nisi shvatio zašto sam te baš tako zvala. Pa zar pristaje da svoju najveću ljubav zovem nesrećom? Kako drugačije da zovem čovjeka koji mi je donio samo more suza i razočarenja? Reci mi nesrećo kako da te zovem? Da li ti ljepše zvuči stranče ili poznaniče? Ali ti to nisi. Kako se zove ovo među nama? Ljubav? Prijateljstvo? Ne.. Mi nikada nismo doživjeli ljubav. Nikada nismo bili spremni za nešto tako veliko. Prijatelji? Nismo ni to. Previše je uspomena, želja i snova između nas da bi ovo nazvali prijateljstvom. Što smo mi ? Samo pokušaj. Pokušaj dvoje ljudi da budu jedno. Nismo uspjeli ledeni čovječe. Nismo, a mogli smo.. Nismo se borili i izgubili smo. Neko ponos, a neko ljubav. Svejedno. Obje strane gube, a mogle su biti na dobitku. Sad mi reci nesrećo zar je ovako moralo završiti?



2 komentara:

  1. Znala sam čim sam prvi mail dobila da lijepo pišeš i izražavaš se. A sad vidim da si i romantik i žrtva nesretne ljubavi. Neće on biti tvoja najveća ljubav. To će biti netko drugi, bez brige. :)

    OdgovoriIzbriši